Historijat hadža
Žrtve su također bile prinošene u ime Boga. Ipak, krv prinešenih životinja je proljevana po zidovima Kabe i njihovo meso je visilo na stubovima oko Kabe, na osnovu vjerovanja da Allahzahtijeva meso i krv ovih životinja.
Hadždž bukvalno znači “poći na jedno mjesto”. Islamski se ovo odnosi na godišnje hodočašće muslimana u Mekku sa namjerom izvršavanja određenih vjerskih obreda prema metodi opisanoj od Poslanika Muhammeda, saws.
Hadždž i njegovi obredi su prvo zapovijeđeni od Allaha u vrijeme poslanika Ibrahima as. i on je bio taj kojem je povjereno od Allaha građenje Kabe – Allahove kuće – zajedno sa Ibrahimovim sinom Ismailom a.s. u Mekki. Allah je opisao Kabu i njenu građevinu ovako:
“I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za o ne koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati...” (Al-Hadždž, 26)
Kada je izgradio Kabu, poslanik Ibrahim a.s. je dolazio u Mekku da obavi hadždž svake godine, a poslije njegove smrti ovu praksu je nastavo njegov sin. Ipak, postepeno s prolaskom vremena, praksa i cilj hadždža su izmjenjeni. Širenjem idolopoklonstva Arabijom, Kaba je izgubila svoju čistoću i kumiri su smješteni u njenu unutrašnjost. Njeni zidovi su prekriveni s pjesmama i slikama, sadržavajući također jednu sliku Isusa i njegove majke Marije. Konačno se oko Kabe našlo 360 kumira.
Tokom hadždžskog vremena, atmosfera oko svetog prostora Kabe je bila kao cirkus. Muškarci i žene bi goli hodali oko Kabe, objašnjavajući to da treba da budu predstavljeni pred Allahom u istom stanju u kojem su bili rođeni. Njihove molitve su postale lišene iskrenog sjećanja na Allaha i bile su svedene na seriju pljeskanja rukama, zviždanja, te puhanja u rog. Čak je i telbija bila poremećena s ovim dodacima: ‘Niko nije Tvoj partner osim onoga kome si Ti dozvolio. Ti si njegov Gospodar i Gospodar onoga što on posjeduje’.
Žrtve su također bile prinošene u ime Boga. Ipak, krv prinešenih životinja je proljevana po zidovima Kabe i njihovo meso je visilo na stubovima oko Kabe, na osnovu vjerovanja da Allah zahtijeva meso i krv ovih životinja.
Pjevanje, pjanstvo, blud i drugi čini nemorala su bili rasprostranjeni među hodočasnicima, te pjesnička takmičenja koja su se održavala i bila glavni dio cijelog događaja hadždža. U ovim takmičenjima, pjesnici bi hvalili hrabrost i izvanrednost članova njihovog plemena i pričali preuveličane priče o kukavičluku i bijednosti drugih plemena. Takmičenja u velikodušnosti su također priređivana u kojima bi vođe svog plemena postavile ogromne kazane i hranili hodočasnike, samo da bi postali poznati po svojoj ogromnoj velikodušnosti.
Tako su ljudi totalno ostavili učenje svog praoca i vođe, poslanika Ibrahima a.s. Kuća (Kaba) koju je sagradio samo za slavljenje Allaha Jedinog, je totalno oskrnavljna od strane pagana i obredi koje je on utemeljio su totalno iskrivljeni. Ovo tužno stanje se nastavilo slijedećih dvije i po hiljade godina. Ipak, poslije ovog dugog perioda, došlo je vrijeme odgovaranja na dovu poslanika Ibrahima as.:
”Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (Al-Baqarah, 129)
Nesumnjivo, čovjek po imenu Muhammed ibn Abdullah, s.a.w.s., se rodio u istom gradu u kojem je poslanik Ibrahim a.s. uputio dovu Allahu nekoliko stoljeća ranije. Tokom dvadeset i tri godine, poslanik Muhammed s.a.w.s., je širio poruku Tevhida (monoteizma, Allahove jednoće) – istu poruku s kojom je došao poslanik Ibrahim a.s., te svi ostali poslanici a.s. – te učvrstio Allahov zakon na zemlji. On je proširivao svaki trud ka uzdizanju Allah
ove riječi. Njegova pobjeda nad laži je kulminirala razbijanjem kumira unutar Kabe koja je ponovo postala univerzalni centar za obožavatelje jedinog Istinskog Boga.
Ne samo da je Poslanik s.a.w.s., očistio Kabu od svih njenih nečistoća, već je također ponovo uveo obrede hadždža koji su etablirani Allahovom dozvolom, u vrijeme poslanika Ibrahima a.s. Posebne zabrane su objavljene u Kur’anu da bi se eliminirali pogrešni obredi koji su uzeli maha u predislamskom vremenu. Svi nedostojni i sramotni činovi su postali strogo zabranjeni Allahovim govorom:
”...i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža...” (Al-Baqarah, 197)
”A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!...” (Al-Baqarah, 200)
Takmičenja u velikodušnosti su postala također zabranjena. Naravno, nahranjivanje siromašnih hodočasnika je još uvijek bilo preporučivano jer je to bilo rađeno za vrijeme poslanika Ibrahima a.s. Ali Allah je naredio da klanje životinja koje je bilo namjenjeno za ishranu potrebnih trebalo biti rađeno radi traženja Allahove milosti, a ne radi slave i veličanja svog naroda. On je rekao:
”...zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i o noga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili.” (Al-Hadždž, 36)
Što se tiče žalosnog čina prskanja krvi žrtvenih životinja po zidovima Kabe, te vješanja njihovog mesa po oltarima, Allah je jasno obznanio:
”Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša...” (Al-Hadždž, 37)
Poslanik s.a.w.s. je također prekinuo običaj kruženja oko Kabe u golom stanju, te je pagansko pravdanje ovog običaja oštro opovrgnuto Allahovim pitanjem:
Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase [tj. odjeću], koje je o n za robove Svoje stvorio...” (Al-A’raaf, 32)
Drugi običaj koji je zabranjen Kur’anom je bio odlazak na hadždž bez uzimanja opskrbe za put. U predislamskom dobu, neki ljudi koji su tvrdili da su mutawakkiluni (oni koji potpuno vjeruju u Allaha), putovali bi na hadždž proseći hranu tokom čitavog putovanja. Ovo su smatrali kao znak skromnosti i ukazivanja na njihovu vjeru i oslanjanje na Allaha. Ipak, Allah je rekao čovječanstvu da je posjedovanje dovoljne opskrbe za putovanje jedan od uslova izvršavanja hadždža. On je rekao:
”...I o nim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost...” (Al-Baqarah, 197)
Na ovaj način, svi predislamski običaji, koji su bazirani na neznanju, bili su ostavljeni i hadždž je ponovo postao model skromnosti, bogobojaznosti, čistoće, jednostavnosti i ozbiljnosti. Sada, kada hodočasnici dođu do Kabe, ne trebaju više da nalaze karnevale i frule i nepristojnosti koje su nekoć zauzimale umove hodočasnika. Sada, u svemu je sjećanje na Allaha, u svakom koraku, te svaki čin i svaka žrtva je posvećena samo Njemu. Ovo je hadždž koji je vrijedan nagrade Dženneta, kao što je Poslanik saws. Rekao: “Za primljen hadždž kod Allaha ne postoji druga nagrada izuzev Dženneta!”
Da nam Allah svima dadne mogućnost da posjetimo Njegovu Kuću i izvršimo hadždž po uzoru na Poslanika Muhammeda saws. amin .
Izvor: IslamOnline