Lijepa riječ
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." (Prijevod značenja El-Isra, 53)
Riječi pojašnjavaju čovjekov moral i njegovu razumnost. Sve dok čovjek šuti, ljudi ga ne mogu ocijeniti, ali kada progovori, tek tada dobivaju sliku o njemu, upoznaju njegova razmišljanja, njegovo ponašanje i karakter. Otuda je potrebno da se svaki čovjek, prije nego što progovori, zapita: “Ima li potrebe da govorim?”, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti”
Uzvišeni Allah brigu o jeziku spominje u Svojoj Knjizi između dva velika temelja islama: namaza i zekata. Kaže Uzvišeni: “Ono što žele vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju i koji govor koji ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat udjeljuju.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 1-4)
Ljudi vole blizinu i društvo onih koji im govore blage, korisne i lijepe riječi, dok bježe od onih koji ih prozivaju, ružno oslovljavaju, grde i psuju, opterećuju ih svojim govorom i slično. Allah dz.s nam ukazuje kroz primjer u Kur'anu, kako je Poslanik a.s. koristio blagost u rijecima i djelima. Kaze Uzviseni:
“A da si ti bio osoran i grub, oni bi se razbježali iz tvoje blizine! Zato pređi preko njihovih pogreški, traži oprosta za njih i dogovaraj se s njima” (prijevod značenja Alu Imran, 159)
Uzvišeni Allah na drugom mjestu u Svojoj plemenitoj Knjizi rekao:
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi...” (prijevod značenja El-Isra, 53).
“Blagim riječima mu govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!” (prijevod značenja Ta-ha, 44).
“...I svim ljudima govorite lijepe riječi”. Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha, a naredba upućuje na obavezu, tako da lijepe, blage i korisne riječi nisu stavljene nama na volju, da ih govorimo ako hoćemo, a ako nećemo, ne moramo. Naprotiv, one su obavezne, Allah ih je naredio! Ako to nisi u mogućnosti, onda se ne upuštaj u raspravu, ne gubi ahlak s onim koji ga je već izgubio, jer to ne dolikuje vjerniku. Uzvišeni Allah govori o tome:
“A robovi Svemilosnoga jesu oni koji smireno zemljom hode, a kada ih neznalice oslove, oni kažu: ‘Selam!’ (prijevod značenja El-Furkan, 63);
“A kada prolaze pored laži, prolaze dostojanstveno” (prijevod značenja El-Furkan, 72).
Prenosi se da je Alija, radijallahu anhu, rekao: “Ko bude govorio blage riječi, obavezno će i biti voljen.”
Kada pozivamo na činjenje dobrih djela, a ostavljanje loših, sve to moramo činiti lijepim i blagim riječima, jer je cilj da se drugi poprave, poboljšaju svoj ibadet, ostave se grijeha, a nije cilj da samo “skinemo odgovornost sa svojih pleća”. Ako želimo da se neka osoba popravi, onda moramo da pronađemo odgovarajuću metodu da se približimo njenom srcu, a to ćemo zasigurno najbolje postići lijepim i blagim, korisnim riječima. S druge strane, svako grubo obraćanje, grdnja, cjepidlačenje i nerazumijevanje, zasigurno bi ih udaljilo od nas i imalo negativan efekat.
"Allahu moj, uljepšaj moj ahlak (ponašanje) kao što si uljepšao moje stvaranje."
-
Navigation