Namaz putnika (musafira)
"Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite." (En-Nisa 101)
Musafiru-putniku je Kur'anom i sunnetom propisano skraćivanje četverorekatnih namaza na dva. Akšam namaz koji ima tri rekata se ne skraćuje niti sabah namaz koji ima dva rekata.
Skraćivanje namaza počinje kada musafir izađe iz mjesta boravka pa sve do njegovog povratka. U Kur'anu i hadisu nije spomenuta najmanja dužina putovanja na kojoj je dozvoljeno skraćivanje namaza. Večia učenjaka smatra da je to dan hoda, odnosno oko osamdeset jedan kilometar, mada ima i drugih priznatih mišljenja i stavova o kračoj duzini, kao na primjer oko šezdeset devet kilometara.
Čovjek se smatra musafirom od momenta kada napusti mjesto u kome stanuje, pa sve dok se nevrati ponovo u mjesto boravka. Ako musafir odluči boraviti u nekom mjestu petnaest dana, on gubi status musafira, te će klanjati kao kada je u svom mjetu. To vrijedi za onoga musafira koji se vec nalazi u drugom mjestu boravka. Međutim, ako nije donio odluku boravka, a desi se da zbog određenih okolnosti ostane u jednom mjestu, skraćivat će namaz, bez obzira koliko ostao u tom mjestu. Dokaz za ovo je postupak Ibn-Omera koji je ostao u Azerbejdžanu sest mjeseci i cijelo to vrijeme skraćivao namaz. Slično se prenosi i od drugih ashaba.*
Treba napomenuti da musafir koji bude klanjao za imamom, klanjat će namaze bez skraćivanja jer je obavezno slijeđenje imama u zajedničkom namazu. Ako je imam musafir, onda će džematlije koje nisu musafiri, nakon što imam preda selam posle dva rekata, ustati i samostalno - svako za sebe dopuniti (klanjati) još dva preostala namaza, a zatim predati selam i time završiti namaz.
Što se tiće obavljanja dobrovoljnih namaza kao musafir, neki učenjaci su mišljenja da se oni na putovanju uopšte ne klanjaju. Buharija i Muslim prenose od Ibn Omera da je rekao: "Družio sam se sa Poslanikom i nisam ga vidio da na putu klanja neki dobrovoljni namaz." Međutim, ima i druga skupina učenjaka koji smatraju de je klanjanje dobrovoljnih namaza dozvoljeno musafiru temeljući to na nekim drugim hadisima, poput opštih hadisa koji podstiću na dobrovoljne namaze.
*pogledaj "El-fikhul-islami ve edilletehu", 2/325
>>Ezan i ikamet